Ekološka analiza plastike koja se koristi u opremi za zaštitu okoliša

Primjenjivo okruženje za plastiku u opremi za zaštitu okoliša uglavnom ovisi o otpornosti materijala na koroziju, temperaturnoj otpornosti, mehaničkoj čvrstoći i stvarnim uvjetima rada opreme. U projektima ekološkog inženjeringa kao što su obrada otpadnih plinova, obrada otpadnih voda, kemijsko pročišćavanje otpadnih voda i transport kiselih/alkalnih medija, plastični materijali naširoko se koriste zbog svoje male težine, dobre otpornosti na koroziju i lakoće obrade. Na primjer, polipropilen (PP) je prikladan za mnoge tornjeve za pročišćavanje kiselih/alkalnih otpadnih plinova, spremnike za skladištenje kemikalija i opremu za pročišćavanje otpadnih voda, pokazujući dobru prilagodljivost kada je u kontaktu s različitim korozivnim medijima; polivinil klorid (PVC) se obično koristi u odvodnim cijevima, ventilacijskim kanalima i nekim sustavima za transport kemijskih medija pri niskim temperaturama, ali njegova temperaturna otpornost i otpornost na udarce donekle su ograničene; polietilen (PE) ima dobru žilavost i otpornost na udarce, što ga čini prikladnim za neke cjevovode za transport otpadnih voda, spremnike za skladištenje tekućina i vanjske prateće objekte; poliviniliden fluorid (PVDF) ima visoku otpornost na kemijsku koroziju i može se koristiti u nekim vrlo korozivnim uvjetima koji zahtijevaju visoku stabilnost materijala. U praktičnim primjenama primjenjivi opseg ne može se odrediti samo prema vrsti plastike; također je potrebno analizirati sastav medija, koncentraciju, temperaturu, tlak i vrijeme kontakta. Osobito kada se tretiraju otopine kiselina i lužina visoke koncentracije, otpadne vode koje sadrže organska otapala ili složeni industrijski otpadni plinovi, kompatibilnost između materijala i medija treba biti potvrđena unaprijed kako bi se izbjeglo starenje opreme, deformacija, pucanje ili curenje zbog nepravilnog odabira materijala.

 

Temperatura okoline, opterećenje opreme, vanjska klima i dugoročni radni uvjeti također izravno utječu na performanse plastike u opremi za zaštitu okoliša. U visokotemperaturnim radnim okruženjima neke su plastike sklone omekšavanju, smanjenoj krutosti ili promjenama dimenzija. Stoga se primjenjivi raspon treba odrediti na temelju dugotrajne radne temperature materijala i zahtjeva dizajna opreme, umjesto da se oslanja isključivo na podatke o kratkoročnoj temperaturnoj otpornosti. Kada se koristi na otvorenom, oprema može biti izložena sunčevoj svjetlosti, kiši, vjetru, pijesku i temperaturnim fluktuacijama dulje vrijeme. Neka plastika može ostariti, postati krta ili doživjeti pad svojstava površine zbog ultraljubičastog zračenja. Stoga materijale koji su otporni na vremenske uvjete treba odabrati na temelju stvarnog stanja ili poduzeti odgovarajuće mjere zaštite kao što su zasjenjenje, zaštitni premazi i druge odgovarajuće mjere zaštite. Za opremu za zaštitu okoliša koja mora izdržati određeni pritisak, udar ili mehanička opterećenja, potrebno je pažljivo razmotriti čvrstoću, krutost, debljinu i pouzdanost spojeva kako bi se izbjegle deformacije i oštećenja uzrokovana dugotrajnim stresom ili nepravilnom ugradnjom. Nadalje, u scenarijima kao što su bazeni za pročišćavanje otpadnih voda, tornjevi za pročišćavanje ispušnih plinova i oprema za skladištenje kemikalija, pozornost treba obratiti na kompatibilnost između plastike i pratećih komponenti kao što su brtve, cijevi i ventili kako bi se osigurao stabilan rad cijelog sustava. Općenito, plastika koja se koristi u opremi za zaštitu okoliša prikladna je za različita korozivna okruženja i konvencionalne industrijske uvjete; međutim, njihova je učinkovitost usko povezana s odabirom materijala, kvalitetom proizvodnje, metodama ugradnje i upravljanjem održavanjem. Samo odabirom odgovarajućih materijala na temelju specifičnih radnih uvjeta i redovitim pregledom površina opreme, zavarenih spojeva, spojnih točaka i brtvi može se smanjiti rizik od kvara opreme i produljiti vijek trajanja.